петак, 29. април 2016.

Vaše srce tačno zna koji je put vaše duše.

Vaše srce tačno zna koji je put vaše duše. Može nekad da se uznemiri i tada je posebno važno da budete blagi prema sebi.
Položite ruku na sebe i tražite da vas ispuni bezuslovna ljubav i da mir oboji celo vaše Biće.
Birajte blagost prema sebi, naročito u stresnim situacijama. Poslednje što vam treba jeste da se dodatno opterećujete stvarima koje vas remete.
Zato, što pre uhvatite sebe kada se vraćate besu, uznemirenosti ili strahu i istog trenutka zamolite za mir, ljubav, spokoj i savršeno rešenje vaše situacije.
Univerzum zna šta vam je potrebno i dostavlja vam to uz vaše traženje i dopuštanje.
U nežnosti prema sebi dolazite do balansa i harmonije i u drugim odnosima i lakše možete da prihvatite trenutno kontrastno iskustvo.
Dišite duboko i sve što vas vuče ka starim šablonima disfunkcionalnog reagovanja, neka se rastopi u svetlosti i neka bude zamenjeno ljubavlju.
Budite ljubav u svakom smislu.
 

www.pozitivnapsihologija.com


 https://45.media.tumblr.com/4d4b6e473214471006bd0ae96549f8ff/tumblr_n67dei07uX1tqokkvo1_400.gif

среда, 27. април 2016.

PROVERENO DELUJU: Konačno se rešite viška na donjem stomaku sa ovim vežbama

Završite potragu za vežbama za ovaj problematični deo stomaka... Uspeli smo da sakupimo vežbe koje se najviše fokusiraju na ovu grupu mišića i koje pokreću sve abdominalne mišiće, tako da se sagorevanje masti povećavaju sa svakom vežbom.

   

Kako da radite vežbe za najbolji efekat: Uradite određeni broj ponavljanja za svaku vežbu, uzimajući kratku pauzu u trajanju od 45 do 60 sekundi između setova. Kompletno vežbanje radite 3-4 puta nedeljno. Sve što vam treba za vežbe je podloga ili peškir i spremni ste za vežbe!

1. Pritiskanje od 90 stepeni

Ovo je odličan način da probudite središnji deo tela na početku vežbanja ili kada želite malo dodatnog posla sa stezanjem mišića.

Kako da je radite: Lezite sa licem prema plafonu i savijenim kolenima i kukovima za 90 stepeni i opuštenim stopalima. Ispružite ruke i stavite dlanove na butine. Uzdahnite duboko, a tokom izdisanja stegnite trbušne mišiće, a leđa pribijte skroz uz pod. Rukama gurajte butine i obrnuto – noge ne bi trebalo da se pomeraju. Držite se u ovom položaju na jedno odbrojavanje i opustite se. Uradite 3 seta po 10 ponavljanja.

Teža verzija: Dok izdišete, podignite glavu i ramena sa poda i pritiskajte butine dlanovima (stvarajute otpor). Spustite gornji deo tela uz udisanje.


2. Istezanje noge

Ovaj pokret inspirisan pilatesom, koristi istu količinu otpora za produbljivanje abdominalnih mišića. Težina ispružene noge, vežbu čini izazovnijom.

Kako da je uradite: Lezite na leđa i savijte oba kolena ka grudima. Ispreplićite prste i stavite šaku na butinu, a levu nogu ispružite paralelno sa podom. Podignite glavu i ramena sa poda, uvijajući se preko rebara i gledajući u noge. Pritisnite dlanovima desnu nogu i gurajte, dok karlicom vucite koleno što više ka grudima.Zamenite noge i pritisnite dlanovima levu butinu, dok ćete desnu nogu ispružiti. To je jedno ponavljanje. Uradite 3 seta po 10 ponavljanja.

Teža verzija: Obe noge držite ispruženim, gurajući butinu dok jednu nogu dižete ka gore.

3. U – čamac

Možda vam se čini da je ovo mali pokret, ali radi veliku stvar za vaše trbušnjake.

Kako da je uradite: Sedite sa savijenim kolenima. Nagnite se malo unazad sa gornjim delom tela, oslanjajući se na laktove, sa dlanovima okrenutim ka dole. Napregnite trbušnjake i podignite noge za 90 stepeni (kolena treba da se dodiruju). Polako noge pomerajte u levu stranu (oba kuka treba da budu na podu) i zadržavajte 90 stepeni između nogu, a zatim ih pomerajte u desnu stranu. To je jedno ponavljanje. Uradite ukupno 20 ponavljanja, za svaku stranu po 10.

Teža verzija: Što više pravite razmak između stomaka i nogu, to je veći napor za mišiće. Pokušajte skroz noge da ispružite.

4. Obrnuta daska (planking)

Ova vežba izgleda teže nego što zaista jeste, pored trbušnjaka, ojačaćete i ostale mišiće u telu.

Kako da je radite: Sedite za ispruženim nogama i opuštenim stopalima. Ruke stavite pored kukova sa prstima okrenutim ka napred. Napregnite malo trbušnjake i otisnite se rukama o zemlju, kako biste podigli kukove sa zemlje. Udahnite i uvucite trbušnjake što više možete, a kako izdišete skroz ispružite noge i pokušajte da kukove pomerite iza ramena. Savijte kolena i lagano se spustite na pod. Uradite tri seta po 10 ponavljanja.

Teža verzija: Umesto da spuštate kukove na zemlju između ponavljanja, držite ih sve vreme podignutim.

5. Kris-kros podizanje

Kako da ih uradite: Lezite na leđa sa rukama pored tela. Ispružite obe noge ka plafonu, pa jednu nogu prebacite preko druge (desnu preko leve) sa ispruženim prstima. Napregnite malo trbušnjake, udahnite i spustite noge na oko 45 stepeni. Kako izdišete, podignite noge nazad i podignite kukove i leđa sa poda, držući balans na ramenima i rukama. Pauzirajte na jedan broj, a zatim se polako vratite u prvobitan položaj. Uradite 3 seta po 10 ponavljanja.

Lakša verzija: Ova vežba je teška, pa ako ne možete da podignete kukove sa poda, sačekajte neko vreme dok ne ojačate. Počnite tako što ćete malo podizati noge i kukove i odmah se vraćati u prvobitan položaj.

6. Žabice

Kako da ih uradite: Lezite sa licem prema gore, savijenim i kolenima okrenutim ka spolja. Stopala treba da budu opuštena, a pete jedna uz drugu. Udahnite i podignite glavu i ramena sa poda, uvijte se preko rebara i gledajte u noge. Rukama posegnite ka kukovima, dlanovima okrenutim ka dole. Tokom izdisanja, pritisnite pete i ispružite noge pod uglom od 45 stepeni, tako da vam se kolena spajanju. Udahnite i vratite kolena i pete u prvobitan položaj. To je jedno ponavljanje. Uradite 3 seta po 10 ponavljanja.

Teža verzija: Ispružite noge što više ka podu dok pritiskate, ili obe noge držite skupljenim ili ispravljenim dok ih spuštate ka podu. Samo vodite računa da vam kičma bude fiksirana na podu.

Izvor Dnevno. rs

субота, 23. април 2016.

5 eteričnih ulja uz koja ćete smršaviti brzo i sigurno


Pripremio: Ozren Podnar
 


Eterična ulja postaju sve popularnija u liječenju i izradi prirodne kozmetike.
Ako želite smršaviti, i ovdje vam eterična ulja mogu biti od značajne pomoći.
Iako je vaša tjelesna težina određena količinom i vrstom hrane koju unosite te intenzitetom vaših fizičkih aktivnosti, upotreba odgovarajućih eteričnih ulja može vam pomoći da se riješite viška kilograma.
Neka ulja ubrzavaju sagorijevanje masnoća, dok druga suzbijaju apetit ili obuzdavaju žudnju za kaloričnom hranom.
Predstavljamo vam eterična ulja koja najbolje pomažu u postizanju idealne tjelesne težine.


Eterična ulja - učinkovita pomoć dijeti


Aromaterapija primjenjuje različita eterična ulja u svrhu postizanja željenog psihičkog stanja.
Kada udahnete uljna isparavanja, mirisne molekule putuju do mozga i stimuliraju pojedine centre, uključujući limbički sustav koji regulira pamćenje, emocije i raspoloženje.
Ovisno o tome koja ulja inhalirate, doživjet ćete stanje spokoja, zadovoljstva, uzbuđenosti, pa čak i sitosti.
Pojedina ulja aktiviraju moždane centre koji kontroliraju osjećaj gladi i sitosti pa ih možete primijeniti da biste ublažili ili odgodili glad.
Ako osjećate depresiju i tjeskobu umjesto namirnica bogatih ugljikohidratima, posegnite za eteričnim uljem kako biste podigli raspoloženje.
Eterična ulja koja ublažavaju negativne emocije ujedno smanjuju potrebu za ugljikohidratima.


1. Grejp


Grejp sadrži nootkaton, prirodnu tvar koja potiče stvaranje enzima AMPK. Taj enzim regulira razinu energije i stopu metabolizma.
Kada unesete nootkaton u organizam, AMPK ubrzava kemijske procese u tkivu mozga, jetre i mišića.
Istraživanja o djelovanju enzima AMPK svjedoče o povećanoj izdržljivosti, smanjenju težine i potkožnog masnog tkiva.


2. Bergamot


Ulje bergamota podiže energiju, donosi spokoj i poboljšava raspoloženje.
Anksioznost i depresija mogu dovesti do emocionalno izazvanog prejedanja, osobito hranom bogatom ugljikohidratima.
Unos takve hrane dovodi do privremenog osjećaja olakšanja, međutim s vremenom izaziva debljanje, s kojim dolaze nove negativne emocije poput krivnje i samokritičnosti.
Bergamot je ugodan način razbijanja ovog začaranog kruga.
Nedavna je studija pokazala da samo 15 minuta aromaterapije ovim uljem dovodi do pojačanih pozitivnih emocija i veće razine energije.
Pored toga, analizom sline utvrđeno je da su sudionici koji su udisali ovo ulje imali niže razine stresnog hormona kortizola.
Pozitivne emocije i smanjen stres ograničuju potrebu za emocionalnim prejedanjem i posredno pogoduju zdravom mršavljenju.


3. Limun


Limunovo eterično ulje povećava raznu energije, podiže raspoloženje, ublažava bol i - sprečava debljanje.
Kao antidepresiv, limunovo ulje može pomoći ublažiti negativne emocije, a time i smanjiti žudnju za ugljikohidratima.
Smatra se da limoneni, aktivni sastojci limuna, potiču lipolizu, proces koji vodi smanjenju tjelesnih masnoća.
Također, ovo ulje podiže razinu norepinefrina, hormona koji povećava dotok kisika u mozak.
Time pospješuje kognitivne funkcije, ubrzava puls i protok krvi, tjerajući mišiće da rade brže i bolje.


4. Metvica


Ovo je najkorištenije eterično ulje u svrhu mršavljenja jer navodi mozak da proizvede osjećaj sitosti i tako smanji potrebu za hranom.
Ulje metvice sadrži mentol - spoj koji ima smirujući učinak.
Podiže energiju, poboljšava moždanu aktivnost, unapređuje raspoloženje, pomaže probavi i smanjuje apetit.
Studija provedena 2008. godine utvrdila je da su sudionici koji su svaka dva sata udisali ovo ulje bili manje gladni nego članovi kontrolne grupe, iako su obje grupe jele jednake obroke.
Pripremite obrok manji nego inače i, odmah nakon što ste gotovi s jelom, udišite ulje metvice.
Pomoći će vam da se osjetite sitim iako ste unijeli manje kalorija nego što to uobičajeno činite.


5. Cimet


Eterično ulje cimeta ima ugodan i sladak miris.
Poboljšava osjetljivost stanica na inzulin, regulira razinu šećera u krvi i ublažava upale.
Povećanje inzulinske osjetljivosti je ključan mehanizam kojim cimetovo ulje pomaže spriječiti debljanje, odnosno ukloniti višak kilograma.
Inzulin je hormon odgovoran za metaboliziranje ugljikohidrata i masti tako što omogućuje glukozi da uđe u krv i pretvori se u energiju.
Kada tjelesne stanice prestanu reagirati na inzulin, odnosno kada nastupi stanje koje se naziva inzulinska rezistencija, tijelo počinje pohranjivati masti umjesto da ih sagorijeva.
Posljedica je dobivanje na težini i otežano gubljenje viška kilograma, kao i porast šećera u krvi.


Primjena eteričnih ulja u službi vitke linije


Gubitak težine obično se postiže udisanjem odabranih mirisa, prije i nakon obroka, tijekom dana. Evo kako ćete najlakše “poslati” mirisne molekule eteričnih ulja do moždanih centara.
Nanesite par kapi ulja na čist i suh ručnik ili salvetu tako da ga možete udisati kad god poželite.
Nakapajte nešto omiljenog ulja po jastuku i posteljini neposredno prije spavanja.
Upotrijebite raspršivač ili mirisnu svjetiljku i ispunite sobu željenim mirisom.
Dodajte 5 kapi odabranog ulja u toplu kupku i provedite se u kadi pola sata.
Miješanje eteričnih ulja omogućuje spajanje najboljih terapijskih i mirisnih odlika dvaju ili više ulja.
Kad počnete eksperimentirati s različitim eteričnim uljima, naučit ćete kako ih kombinirati da biste ostvarili najbolje rezultate.
Postoji nekoliko provjerenih kombinacija ulja koje suzbijaju apetit i potiču sagorijevanje kalorija.

Smjesa za suzbijanje apetita
Smiješajte 40 kapi ulja mandarine, 20 kapi ulja limuna i po 12 kapi ulja metvice i đumbira. Nakapajte par kapi smjese u difuzer.

Anticelulitna smjesa
Smiješajte 10 kapi grejpa, 5 kapi ružmarina i po 2 kapi metvice, čempresa i đumbira. Smjesu ulijte u ¼ šalice bademovog ili drugog temeljnog ulja.

Kupka za pomlađivanje
Nakapajte po 5 kapi ulja naranče, limuna, grejpa, sandalovine i đumbira u toplu kupku. Provedite u vodi oko pola sata.

Kupka za ubrzavanje metabolizma
U toplu vodu za kupku ulijte 2 jušne žlice jojobinog ulja, po 10 kapi ulja ružmarina i čempresa i 8 kapi grejpovog ulja. Potom se namačite u kadi do pola sata.

Masaža za susprezanje žudnje za slatkim
U ½ šalice maslinovog ulja ulijte 80 kapi ulja komorača, 40 kapi bergamota i 24 kapi pačulija. Masirajte ovom smjesom područje trbuha da biste smanjili žudnju za hranom.

Masaža protiv masnih naslaga
U ¼ šalice bademova ulja umiješajte po 5 kapi ulja grejpa, limuna i čempresa. Masirajte tom smjesom područja na kojima su se nataložile masnoće.

 
Izvori korišteni u ovom članku uključuju:
http://www.naturallivingideas.com/
http://www.grassfedgirl.com/
http://essentialoilbenefits.com/

Izvor

среда, 06. април 2016.

Kažu da je kokosovo ulje dobro za naše zdravlje?

Benefits-of-Coconut-Oil1  


Prednosti korištenja kokosovog ulja su neusporedive, između ostalog ovo ulje njeguje kosu i kožu, oslobađa od stresa, održava razinu kolesterola, pomaže kod gubitka težine, povećava imunitet, osigurava pravilnu probavu i metabolizam. Također olakšava probleme s bubrezima, bolestima srca, visokim krvnim tlakom, dijabetesom, HIV-om, rakom, te osigurava dentalnu njegu i jača kosti, no možda je najvažnija njegova uloga u borbi protiv tvrdokornih bakterija.
Prednosti kokosovog ulja su zbog prisutnosti laurinske, kapronske i kaprilne kiseline te antimikrobnih, antioksidativnih, antifungalnih i antibakterijskih svojstava svojstvenih ovom ulju. Znanstvenicima su ta svojstva poznata još od 1960. Istraživanja ukazuju da ono inaktivira bakterije, gljivice i viruse s ovojnicom. Velik dio ovog istraživanja je istaknut u spisima dr. Marije Enig, a može se naći ovdje.
Naša tijela pretvoraju laurinsku kiselinu u monolaurin, za kojeg dr. Enig kaže da je antivirusni, antibakterijski i antiprotozoalni monoglicerid kojeg koriste ljudi ili životinje za uništavanje lipidno obloženih virusa poput virusa HIV, herpesa, citomegalovirusa, virusa gripa te raznih patogenih bakterija, uključujući bakterije Listeria i Helicobacter pylori, kao i protozoa, kao što je Giardia. Neke studije su također pokazale neke antimikrobne učinke slobodne laurinske kiseline.
Laurinska kiselina je također istaknuta u zasićenoj masnoći ljudskog majčinog mlijeka, dajući vitalna imunološka svojstva djetetovoj prvoj fazi života. Osim majčinog mlijeka, prirodni najobilniji izvor laurinske kiseline je kokosovo ulje.
Kokosovo ulje je u krutom stanju, prije upotrebe potrebno ga je lagano ugrijati, na suncu ili uronite posudu u toplu vodu. Unatoč tome što se kokosovo ulje sastoji od 90% zasićenih masnih kiselina, od kojih su većina srednji lanci triglicerida, laurinska kiselina je glavni čimbenik njegove asimilacije. Također je bogato linolenskom i oleinskom kiselinom, poli-fenolima koji su odgovorni za miris i okus, vitaminom E i K, željezom i organskim sumporom.


Kokosovo ulje i super otporne bakterije

Jedan od najvećih problema s kojima se suočava moderno društvo je prekomjerna uporaba farmaceutskih antibiotika. Ovo posebno potiče sve veću zabrinutost zbog razvoja sve većeg broja novih super bakterija koje su otporne na antibiotike.
Čak i ako ne uzimamo antibiotike, postoji dobra šansa da dobivamo lijekove kroz hranu koju jedemo. 80% od svih antibiotika prodanih u SAD-u odlazi u stočnu hranu. Američka agencija za hranu i lijekove je bila tužena 2011. od strane koalicije za zaštitu okoliša i javno-zdravstvenih organizacija koje tvrde da loš stav agencije o korištenju antibiotika u uzgoju dovodi do skupih i potencijalno smrtonosnih infekcija kod ljudi. Čak je i FDA objavila da više neće pokušati ograničiti rutinsku uporabu antibiotika u hrani za životinje, jer je to preskupo. Oni su odlučili prepustiti industrijama regulaciju korištenja antibiotika u stočarstvu.
Problem super otpornih bakterija na antibiotike doveo je do interesa u istraživanju korištenja prirodnih proizvoda kako bi se poboljšalo liječenje zaraznih bolesti, poput kokosovog ulja i drugih ulja bogatih laurinskom kiselinom, kao i biljnih lijekova kao što je origano ulje, o kojem smo već pisali, supstancama tradicionalno priznatim desetljećima zbog njihove ljekovitosti. Iako je bilo mnogo svjedočanstava o učinkovitosti tih prirodnih tretmana, sve do nedavno nije bilo istraživanja koja su dostupna liječnicima koja bi im omogućila opravdanje njihovog korištenja u liječenju.
Srećom, kokosovo ulje i ostala laurinska ulja, kao i origano ulje, nedavno su bili predmet istraživanja u laboratoriju sveučilišta Georgetown i ovo istraživanje je rezultiralo s nekoliko objavljenih recenziranih radova objavljenih u toksikološkim časopisima 2005. godine.
Dio istraživanja je bio usmjeren na Staphylococcus aureus (zlatni stafilokok). In vitro studije su provedene na dva soja ove bakterije i praćene su in vivo studijama na miševima. Učinci monolaurina i origana, kada su se koristili u kombinaciji, su bili bolji od najmoćnijeg antibiotika. Ovo je istraživanje pokazalo da bi ovi sigurni antimikrobni agenti mogli biti korisni za prevenciju i liječenje Staphylococcus aureus i uzročnika brojnih drugih bolesti.
Osim što se koristi kao sredstvo za ulješavanje kože i kose, kokosovo ulje ima široku i učinkovitu primjenu u liječenju mnogih bolesti i stanja
Osim što se koristi kao sredstvo za uljepšavanje kože i kose, kokosovo ulje ima široku i učinkovitu primjenu u liječenju mnogih bolesti i stanja.

Kokosovo ulje i virusi

Antibiotici nisu učinkoviti u liječenju virusa, no poznato je da laurinska kiselina i monolaurin izvedeni iz kokosovog ulja uništavaju viruse. Dr. Mary Enig piše o ovom istraživanju:
Prepoznavanje antimikrobnog djelovanja monolaurina datira još od 1966., a rad može biti pripisan Jonu Kabara. Ovo rano istraživanja je bilo usmjereno na virucidne učinke zbog mogućih problema vezanih uz čuvanje hrane. Neki od ranih radova Hierholzera i Kabare (1982.) koji su pokazali virucidne učinke monolaurina na ovojnicama RNA i DNA virusa su učinjeni u suradnji s Centrom za kontrolu bolesti (CDC) s odabranim prototipima ili priznatim sojevima virusa s ovojnicom. Ovojnica ovih virusa je lipidna membrana.
Neki od patogena koji se inaktiviraju monolaurinom, prema izvješću dr. Enig uključuju HIV, ospice, vercular stomatitis virus (VSV), herpes simplex virus (HSV-1), visna virus, citomegalovirus (CMV), virus gripe, Pneumonovirus, respiratorni sincicijski virus i virus rubeole.
Od 1999. – 2000. provedeno je istraživanje u San Lazaro bolnici u Manili, gdje je ispitano kako utječe kokosovo ulje i monolaurin na količinu virusa kod HIV pacijenata. Utvrđeno je da laurinska kiselina smanjuje broj virusa kod HIV pacijenata. Dr. Dayrit, voditelj istraživanja, proveo je i slična istraživanja o virusu SARS-a, s obzirom na to da je filipinska populacija, koja konzumira kokosovo ulje, relativno nezahvaćena SARS-om od izbijanja epidemije u Kini i drugim zemljama prije nekoliko godina.
Provedeno je i istraživanje na majmunima (koje ne podržavamo), gdje je ženkama aplicirano kokosovo ulje u rodnicu, te su zatim izložene SIV virusu (verzija HIV-a za majmune). Četvero od pet ženki majmuna nije nikada zahvaćeno što pokazuje da monolaurin utječe na imunološki odgovor. Ovaj rezultat je vrlo ohrabrujući u potrazi za učinkovitim mikrobicidom, kako bi se spriječio prijenosa HIV-a, a koji zadovoljava kriterije sigurnosti, dostupnosti i učinkovitosti.

Kokosovo ulje i mikrobi

Primjena kokosovog ulja na koži je ispitana i studijama te je jednom studijom provedenoj na štakorima uočeno da rane zacijeljuju puno brže što je navedeno smanjenim vremenom potpune epitelizacije i višim razinama raznih komponenti kože. Druga studija iz 2009. utvrdila je da laurinska kiselina iz kokosovog ulja djeluje učinkovitije od antibiotika u liječenju akni vulgaris.
Osim istraživanja o lokalnoj primjeni na koži, provedena su i usporedna istraživanja o utjecaju monolaurina. Istraživanje provedeno na Filipinima je pokazalo da je monolaurin bio jednako ili čak više učinkovit u borbi protiv tuberkuloze, kao i antibiotici streptomicin, isoniazid, rifampicin i etamburol. Istraživanje je provedeno od strane Jonathana Cabardoa u njegovoj disertaciji za doktorski stupanj bioloških znanosti na Sveučilištu Santo Tomas.
Liječnik na Floridi uočio je odlične rezultate kao rezultat korištenja kokosovog ulja u liječenju bakterije Helicobacter pylori. Pacijenti su uzimali jednu žličicu djevičanskog kokosovog ulja tri puta dnevno, a rezultati su bili jednako dobri ili bolji od antibiotika.
Istraživanja se i dalje provode, tako je nedavno objavljeno kako kokosovo ulje može spriječiti demenciju, Alzheimerovu bolest, ALS, multiplu sklerozu, plus mnoge druge neurodegenerativne poremećaje. Gubitak pamćenja i mentalni poremećaji uzrokovani su kroničnim upalama i prekomjernim oksidativnim stresom, što sprječava mozak od iskorištavanja glukoze. Jednostavno rečeno, kada mozak ne dobiva dovoljno glukoze – moždane stanice degeneriraju i umiru. Ovaj gubitak moždane materije može uništiti pamćenje i motoričke sposobnosti – ovisno o tome koji dio mozga je oštećen.
Ključ za sve ove neurodegenerativne bolesti je nedostatak energije. Očito, loša prehrana puna prerađene hrane neće dostaviti odgovarajuću energiju za mozak. No, jeste li znali, da mnogi od lijekova na recept za zdravstvene probleme kao što je Parkinsonova bolest zapravo ometaju sposobnost mozga da iskoristi glukozu?
Još 1960., Dr. George Cahill otkrio je da se kokosovo ulje može metabolizirati u jetri i pretvoriti se u ketone – koji se zatim koriste kao alternativni izvor goriva za mozak. Dakle, drugim riječima, ti ketoni se izravno pretvaraju u energiju za mozak – umjesto da se pohranjuju kao mast u tijelu.
Osim provedenih studija s pozitivnim ishodima, poznata su i mnoga pozitivna osobna svjedočanstva ljudi koji su konzumirali kokosovo ulje za tretiranje raznih bolesti, poput herpesa ili mononukleoze koju uzrokuje Epstein-Barr virus. Također je, između ostalog, izvještavano o pozitivnom liječenju bronhitisa, gripe pa i hepatitisa C.
Dakle, istraživanja o kokosovom ulju postoje i dobro su dokumentirana, no istina koja leži iza toga da se ovo ulje ne primjenjuje bar jednako koliko i farmaceutski lijekovi je u tome da se kokosovo ulje ne može patentirati kao lijek, što znači da farmaceutska industrija i medicinski lobi nemaju od toga koristi, dapače, doživjet će veliki pad prihoda ukoliko se ovo ulje, kao i svi prirodni lijekovi, bude primjenjivalo.
Nemoguće je nabrojati sve zbog čega bi trebali koristiti kokosovo ulje, no također vam ne možemo naći niti jedan razlog da ga ne koristite, stoga se slobodno koristite darovima prirode za održavanje zdravlja kao i za liječenje bolesti.
Autor: Irena Dujmušić

Izvor Atma. hr

Alergije na sunce

Bliži se doba godišnjih odmora, a tako i potreba da se ponovno pokrene svijest ljudi o problemu sunčevog zračenja.
 
Alergije na sunce

Uvod

Prije no što počnemo zabavljati društvo raznim teorijama zašto bi netko sjedio u dugim hlačama i majici na plus 40, trebali bismo se zapitati - nije li ta osoba alergična na sunce?
Plaža je bez ikakve dvojbe mjesto gdje većina ljudi provodi golem dio svojih godišnjih odmora. Tamo često viđamo najrazličitije ljude: od preplanulih manekenki kojima nikada dosta "brončanog" tena sve do ostarjelih bračnih parova koji s unucima pokušavaju izgraditi kule od pijeska. Ponekad nam pogled zna privući dobro zabundana osoba sa šeširom na glavi, smještena ispod velikog suncobrana. Prije no što počnemo zabavljati društvo raznim teorijama zašto bi netko sjedio u dugim hlačama i majici na plus 40, trebali bismo se zapitati - nije li ta osoba alergična na sunce? I kako ću znati nemam li i ja isti problem?

Primarne alergije na sunce i glavni simptomi

Određene kreme za sunčanje samo djelomično blokiraju UV-A zrake pa smo stoga unatoč zaštiti skloni razvoju alergijske reakcije.
Može li netko uopće biti alergičan na sunce? Dobro su nam poznate alergije na određenu vrstu hrane ili neke lijekove, no sunce na neki način uvijek nepravedno ostavljamo po strani pri razmišljanju o alergijama. Naime, postoje određene reakcije kože koje nemaju veze ni sa kakvim vanjskim faktorima, bolestima ili losionima za sunčanje, a nazivamo ih intrinzičnim, tj. primarnim tipom fotodermatoza. Jednostavnije rečeno, ljudi s tim fotodermatozama razvijaju određen oblik osipa ili neku drugu kožnu promjenu isključivo nakon izlaganja suncu. Pretpostavlja se da je u podlozi toga odgovor vlastitog imunološkog sustava koji neke komponente osunčane kože prepoznaje kao strane te pokreće alergijsku reakciju u obliku osipa, plikova ili nekih drugih promjena. I dok su opeklinama sklonije osobe svjetlije puti, alergija na sunce ne bira - pogađa ljude svih vrsta kože.
Postoji mnogo manifestacija primarnih fotodermatoza, a najčešće se javlja tzv. PMLE (engl. polymorphous light eruption), tj. oblik polimorfnih erupcija. To je relativno često stanje budući da je njime zahvaćeno čak između 10 i 20% zdravih pojedinaca. Ono se obično manifestira kao nadražujući osip s predilekcijskim mjestima na vratu te na pregibima ruku i nogu, a javlja se nekoliko sati poslije izlaganja suncu. Uobičajno, nakon cjelodnevnog izlaganja suncu crvenilo, osip i druge promjene javile bi se za vrijeme večere. Početnu erupciju obično slijedi otvrdnuće osipa, zatim se javlja svrbež, a ako se ništa ne poduzima, promjena se obično povlači sama od sebe za nekoliko dana.
Zanimljivo je naglasiti kako osip u PMLE-u ima karakterističan izgled uboda insekata. Primarne dermatoze uzrokovane su UV-B zračenjem kojeg možemo blokirati pomoću većine krema za sunčanje, ali i UV-A zračenjem koje prodire mnogo dublje u kožu. Ono je poznato po tome da može prolaziti kroz prozore što objašnjava pojavu alergija nakon, primjerice, vožnje u automobilu.
Također, određene kreme za sunčanje samo djelomično blokiraju UV-A zrake pa smo stoga unatoč zaštiti skloni razvoju alergijske reakcije. Ne smijemo zaboraviti da sklonost tim alergijama moramo tražiti i u vlastitoj obitelji - istraživanja pokazuju da je čak do 50% alergija na sunce nasljedno.

Lijekovi i bolesti kao uzrok sekundarnih alergija

Pri pojavi alergijskih reakcija uvijek moramo promisliti jesmo li koristili neki od "sumnjivih" proizvoda ili uzimali neke lijekove.
Određeni lijekovi i proizvodi, ali i neke bolesti također mogu vašu kožu učiniti vrlo osjetljivom na sunčevo svjetlo. Za razliku od primarnih fotodermatoza, takve alergijske reakcije nazivamo sekundarnim fotodermatozama. Zbog toga pri pojavi opisanih alergijskih reakcija uvijek moramo promisliti jesmo li koristili neki od "sumnjivih" proizvoda ili uzimali neke lijekove. Te tvari nazivamo fotosenzitivnim tvarima, budući da smanjuju prag osjetljivosti naše kože na sunčeve zrake te već nakon kraćeg izlaganja izazivaju dosta jaku alergijsku reakciju.
Među neke češće fotosenzitivne lijekove ubrajamo:
  • lijekove protiv akni (posebice retinoide)
  • antihistaminike
  • nesteroidne protuupalne lijekove (svakako treba naglasiti piroksikam)
  • neke antibiotike (poput tetraciklina)
  • lijekove protiv gljivica
  • oralne antidijabetike
  • diuretike
  • trankvilizatore (lijekovi protiv napetosti, nervoza i osjećaja tjeskobe)
  • tricikličke antidepresive

Fotosenzitivnost te posljedične sekundarne fotodermatoze također mogu nastati nakon uporabe određenih sapuna, šampona protiv peruti, parfema i dezodorana, pa čak i nekih krema za sunčanje. Nije naodmet spomenuti kako su neke fotoreaktivne tvari pronađene i u umjetnim sladilima, bojama za kosu, proizvodima od petroleja, pa i u nekim uobičajenim kućanskim potrepštinama poput paste za cipele ili kuglica protiv moljaca.
Bolesti koje kožu čine pojačano osjetljivom na sunce uglavnom su sistemske, što znači da zahvaćaju čitav organizam. Svakako treba izdvojiti dvije - sistemski lupus eritematozus te porfiriju.
Sistemski lupus jest teška, kronična autoimuna bolest koja uglavnom zahvaća kožu i zglobove, no može zahvatiti i čitav niz drugih organa (poput bubrega, srca ili mozga). Porfirije su pak nasljedne ili stečene bolesti obilježene poremećajem biosinteze hema, vrlo važne molekule u biokemijskim procesima u organizmu, te povišenjem vrijednosti porfirina ili njegovih predstavnika u krvi, urinu, stolici i tkivima. Ljudi oboljeli od AIDS-a također mogu pokazivati preosjetljivost na sunce.

Liječenje i prevencija

Najbolje je na zahvaćeno mjesto što prije staviti hladan oblog, a ako vas zaista muče jaki bolovi, pokušajte ih spriječiti paracetamolom. Zatim se javite vašem osobnom liječniku, koji će vas ili uputiti dermatologu ili sam pokušati riješiti novonastalu situaciju.
Što poduzeti ako vam izbije osip nakon izlaganja suncu? Nemojte paničariti, nego ga tretirajte na isti način kao što biste tretirali i običnu opeklinu. Najbolje je na zahvaćeno mjesto što prije staviti hladan oblog, a ako vas zaista muče jaki bolovi, pokušajte ih spriječiti paracetamolom. Zatim se javite vašem osobnom liječniku, koji će vas ili uputiti dermatologu ili sam pokušati riješiti novonastalu situaciju. Sigurno će vas detaljno ispitati jeste li uzimali kakve lijekove i jeste li koristili kakve kreme za sunčanje, a u nekim će slučajevima naručiti pretrage krvi i urina kako bi isključio ili potvrdio neke druge bolesti koje bi mogle biti u podlozi vaše alergijske reakcije.
Fotosenzitivnost (no ne nužno i prisutnost alergije) se može potvrditi dijagnostičkom metodom znanom kao fototestiranje. Standardna tehnika izvođenja je izlaganje donjeg dijela leđa UV-svjetlu, a katkada i kombinaciji UV-svjetla i pretpostavljenog alergena, tj. fotosenzitivne tvari. Fototestiranjem se žele izazvati karakteristične promjene na koži, a minimalna doza potrebna za to značajno varira.
Najbolji recept za sprječavanje fotodermatoza jest postepeno izlaganje suncu, uz pomoć kreme za sunčanje koja po mogućnosti sadržava cinkov oksid ili silicijev dioksid. Svrha postepenog izlaganja suncu jest navikavanje vlastite kože na sunčeve zrake, no u težim oblicima fotodermatoza ta metoda nije se pokazala uspješnom. Tada su potrebne neke nepoželjnije mjere poput izbjegavanja sunca i boravka u hladu, pokrivala za glavu i dugih rukava.
Ipak, u određenim slučajevima teških fotodermatoza mogu nam pomoći određeni lijekovi. Beta-karoten je prirodan izvor vitamina A kojeg pronalazimo u određenom povrću, a može se prepisati za smanjivanje jačine fotosenzitivnih reakcija. Nije toksičan ako pretjeramo s njegovom primjenom, no tada se ne smijemo čuditi ako nam koža odjednom požuti. Hidroksiklorokin inače je lijek protiv malarije, no također suprimira ili prevenira osip izazvan suncem. PUVA-terapija (psoraleni kombinirani s UV-A zračenjem) obično se primjenjuje u rano proljeće kako bi za vrijeme ljeta imali manje fotoalergijskih reakcija.
I konačno, oralni steroidi vrlo su učinkoviti za rješavanje osipa. Ako se spremate na odmor u tropske krajeve, vaš zahtjev za steroidnom terapijom i više je nego opravdan.

Zaključak

Biti alergičan na sunce često zna biti vrlo frustrirajuće te izazvati strašan osjećaj nemoći. No u svemu moramo tražiti dobru stranu. Budući da je koža organ koji "pamti", sve zračenje kojem se izlažemo tijekom života dolazi na naplatu tek u kasnijoj dobi u obliku karcinoma ili drugih kožnih oštećenja. To je vrlo teško objasniti mladima koji žele biti što tamniji kako bi bili što više u trendu.
S druge pak strane, alergije na sunce upozoravaju nas na opasnost sunčevih zraka istog časa, i pojedinci s alergijama sigurno će drukčije gledati na beskrajna izležavanja po najvećem suncu. Svijest o opasnosti sunca danas bi trebala biti na najvišem mogućem nivou, a to zahtjeva veliki trud zdravstvenih radnika, ali i svih nas.

Tekst u celosti preuzet sa sajta Plivaydravlje. hr

Kako sprečiti alergiju na sunce?

Alergije na sunce postaju sve češće. Ozonski omotač koji je bio filter i selektivno propuštao određene vrste zraka, uslovio je da se razviju živa bića čija koža je adaptirana na one zrake koji su bili prisutni na površini Zemlje. Kada je došlo do oštećenja ozonskog omotača, na površinu Zemlje su prodrli i zraci na koje naša koža nije naviknuta. Ovi zraci su prejaki za našu kožu, pa je lako mogu oštetiti. Iz tog razloga sve više ljudi dobija alergiju na sunce. Dermatolozi su potvrdili da je broj alergičnih na sunce u stalnom porastu, smatra se oko 20%. Sve veći broj ljudi, pa čak i oni koji nikad nisu reagovali na sunce i koji mogu lepo da pocrne, pod dejstvom sve jačeg zračenja ispoljavaju neželjene reakcije. Nekima se alergija ispolji čim izađu na jako sunce, drugima ako predugo ostanu napolju izloženi jakom suncu. Alergija se javlja u različitim vidovima od sitnih bubuljica, osipa sa svrabom ili bez krupnih eritema, pa do plikova i opekotina.

Oksidativni stres

Pod dejstvom UV zraka nastaju slobodni radikali (forme molekula u koži koje napadaju druge molekule da bi reakcijom sa njima postali stabilni). Koža sadrži prirodni odbrambeni mehanizam koji stabilizuje slobodne radikale i sprečava ih da oštećuju druge molekule. Ovaj odbrambeni sistem čine antioksidansi, npr. enzimi (superoksid mutaza, katalaza i glutation peroksidaza), lipofilne komponente (ubikvinon - koenzim Q10, tokoferoli - vitamin E i karotinoidi) ili u vodi rastvorni antioksidansi (askorbinska kiselina - vitamin C i glutation). Kada dejstvo zraka postane prejako i kada naš odbrambeni mehanizam ne može da spreči sve slobodne radikale koji nastaju u koži, dolazi do oštećenja ćelija i tkiva kože, koje se manifestuju crvenilom, osipom, plikovima, opekotinama.
U poslednje vreme popularna je upotreba antioksidanasa u vidu kapsula i tableta, radi sprečavanja oštećenja kože i lakšeg stvaranja preplanulog tena. Ovo je potpuno opravdano sa stanovišta zaštite kože od oksidativnog stresa, čime se smanjuje mogućnost nastanka opekotina i alergijskih reakcija. Najviše se u tu svrhu koriste beta-karoteni.
Preporučuje se da se ovi preparati uzimaju nekoliko nedelja pre letovanja ili drugog vida izlaganja jakom suncu, kako bi pripremili kožu za sunčanje. Najčešće sadrže kombinacije vitamina, supstanci sa antioksidacionim delovanjem, beta-karoten i druge karotenoide, vitamin E, vitamin C i sl. Oni imaju samo preventivno delovanje, tako da se mogu koristiti samo uz zaštitne preparate koji se nanose "spolja", na kožu!

Beta karoteni

Rezultati velikog broja eksperimentalnih studija ukazuju na to da beta karoten ima zaštitno dejstvo protiv akutnih i hroničnih manifestacija kožnih oštećenja uzrokovanih izlaganjem suncu. Prema nekim istraživanjima, beta karoten smanjuje oštećenje DNA molekula, te tako sprečava i razvoj degenerativnih bolesti. Bez obzira što se o mehanizmu delovanja još uvek raspravlja, beta karoten je nutrijent čiji unos se pre izlaganja suncu preporučuje širom sveta
Beta-karoteni omogućavaju postizanje preplanulog tena i uz upotrebu krema sa velikim zaštitnim faktorom, kao i uz kraće vreme izlaganja suncu (ili nekom drugom, veštačkom izvoru UV zračenja). Beta-karoteni se posebno preporučuju osobama koje su veći deo dana izložene suncu, osobama osetljivog, svetlog ili pegavog tena.

Vitamin E

Vitamin E naziva se i «vitamin lepote» - poboljšava stanje  kože. Snažan je antioksidans. Deluje na sledeće načine:
1. Vlaži kožu
2. Stimuliše oporavak oštećenja uzrokovanih delovanjem slobodnih radikala
3. Štiti kožu od štetnih uticaja iz spoljašnje sredine
4. Pomaže u smanjenju crvenila kože nakon preteranog izlaganja suncu
5. Sprečava nastajanje tamnih mrlja
6. Smanjuje nastajanje bora i kožu održava glatkom duže vreme
Preporučuje se unošenje 400IJ vitamina E dnevno na suncu. Vitamin E ima sinergističko dejstvo sa vitaminom C. Neki preparati za lokalnu primenu sadrže beta glukane, koji stimulišu imunološki sistem da spreči oštećenja kože posle sunčanja aktivacijom makrofaga.
Iako se kalcijum često primenjuje u prevenciji alergija na sunce, ne postoje dokazi da suplementiranje kalcijumom može sprečiti razvoj alergije na sunce.

Biljni flavonoidi i njihov zaštitni potencijal

Mnogobrojni biljni flavonoidi odlikuju se snažnim antioksidativnim delovanjem, pa ne treba ni spominjati koliko je korisno upotrebljavati voće i povrće. Naročito grožđe i vino, koji su i inače nezaobilazni deo tradicije mediteranskih naroda, poseduju jaka antioksidativna svojstva. Danas se biljni antioksidansi dodaju i u kreme i losione za sunčanje.
Ekstarkt biljke Polypodium Leucotomos koristio se kao narodni lek u Južnoj Americi za kožne reakcije. Ustanovljeno je da smanjuje toksičnost UV zračenja i štiti kožu od oštećenja. Na taj način povećava toleranciju na sunce, sprečava oštećenje DNK u ćelijama u koži i smanjuje posledice hroničnog izlaganja sunčevim zracima.
U letnjem periodu treba izbegavati neke lekove i kantarion, koji mogu dovesti do fotosenzibilizacije (nepodnošenja sunca).

Izvor  Prirodni lek

Beta Carotene

нека Вам сунце постане пријатељ
У току летњих месеци, изложеност сунчаним зрацима је значајно повећана. Због тога је заштита коже од штетног утицаја сунчаних зрака неопходна.
Поред препарата за заштиту коже од сунчаних зрака, важно је да се у овом периоду користи већа количина бета каротена који позитивно утиче на стварање меланина (пигмент у кожи) и неутралише штетни утицај слободних радикала, чиме се смањује негативни ефекат опасних сунчаних зрака.
Једноставно речено, употреба крема са заштитним УВ-фактором је обавезна, а за адекватнију заштиту и бољу „припрему“ коже за сунчање доприноси употреба бета каротена.
Смештен у ћелијама дермиса, штити кожу од штетног утицаја УВ зрака, омогућујући кожи да правилно потамни у току сунчања, без појава опекотина и алергијских реакција.
Бета каротен је најпознатији антиоксиданс који се налази у већини биљних производа који имају жуту, наранџасту, црвену и зелену боју (шаргарепа, спанаћ, кајсије, манго, парадајз, паприка). Када се исправно уноси у организам, у јетри се по потреби трансформише у витамин А, есенцијални витамин који има пуно функција у организму, између осталог делује на вид, нарочито ноћу, као и на правилни раст и развој организма.
Због тога је бета каротен познат и под именом провитамин А.
Као антиоксиданс, штити организам од штетног утицаја „слободних радикала“, који представљају опасност свакој живој ћелији.
Већи унос бета каротена као додатак исхрани не може узроковати предозирање витамином А, због тога што организам користи само одређену количину бета каротена да би произвео неопходне количине витамина А.
Максимални дневни унос, по мишљењу експерта, је 6mg бета каротена. АЛКАКАПС бета каротен меке желатинске капсуле садрже 2 мг чистог бета каротена у једној капсули.
Препоручена дневна доза овог производа је 2 капсуле ујутро и увече у току оброка.

Beta Carotene